"Znanstvena osnova za psihijatriju gotovo da ne postoji"
Isus Garcia Blanca
Javier Álvarez jedan je od promotora Nove psihijatrije, pokreta koji kritizira trenutni "biologizam" i dušom brani psihologiju.
Javier Álvarez Rodríguez iskren je psihijatar koji je uvijek vježbao "na tradicionalan način, ali s puno samokritičnosti".
Donedavno je bio šef službe za psihijatriju u bolnici de León, referentnom centru u zajednici. U njegovih 40 godina profesionalnog iskustva dominira pitanje: "Je li psihijatrija korisna ili štetna?"
Javier Álvarez: "Lijekovi se koriste ne znajući kako djeluju"
-Vaš stav za demedikalizaciju podsjeća na antipsihijatrijski pokret …-
1967. godine, kad sam počeo učiti, prva antipsihijatrijska revolucija započela je u Španjolskoj.
Bio je zaljubljen u Coopera, Lainga i Basagliju. Za mene su to bila vrlo važna čitanja, ali nisam se tu zaustavio, jer antipsihijatrija nije predložila nikakvo pravo rješenje za mentalne bolesti.
-Što nam je onda donijelo?
-Prva stvar, nestanak ludnica. U Europi i Sjedinjenim Državama bilo je oko dva milijuna zatvorenih za život koji su se oslobodili: to je već važno.
Nadalje, samokritičnost traje: u kojoj je mjeri psihijatrija znanstvena? U kojoj je mjeri to grana medicine? U kojoj su mjeri dijagnostika vrijedne? U kojoj su mjeri tretmani korisni? Taj duh ostaje unatoč činjenici da je posljednjih 20 godina posebno biološka psihijatrija.
- Nešto se cilja teži dijagnosticiranju i liječenju … -
Da, kao načinu pristupa medicini; a također i po zakonu o klatnu: od ekstremnog psihologa do ekstremnog organskog organizma u posljednjim desetljećima, za koji vjerujem da se bliži kraju.
Klatno je doseglo krajnost i vjerojatno će započeti pokret prema psihijatriji s više duše, više duha.
Ne postoji znanstveni, biokemijski ili medicinski razlog koji opravdava da je svakom drugom Amerikancu dijagnosticirana mentalna bolest. Apsurd, ali to su brojke koje se ponavljaju u Nizozemskoj ili Francuskoj, a u Španjolskoj smo blizu 40%.
Ti će ljudi također biti doživotno liječeni. Biokemijske multinacionalne tvrtke vjerojatno imaju ekonomske interese.
-Kaže da se droga koristi bez da se zna kako djeluje.
-Da. Biokemija mozga je vrlo nepoznata. Jedan neuron ima između tisuća i milijuna veza s drugima.
Na svakoj od ovih veza djeluje drugačija kemikalija, a u mozgu postoje bilijuni neuronskih sinapsi. Znanstvena osnova za psihijatriju gotovo da i ne postoji …
Neurofiziološka, genetska, farmakološka osnova je močvara živog pijeska.
"Mnoge mogućnosti liječenja izvan su akademskog okvira mentalnih bolesti"
-Možda ako proširimo granice biologije, kao na primjer biolog Bruce Lipton …
-Jedan od ozbiljnih nedostataka psihijatrije jest taj što su vas stavili u okvir znanja: Studirao sam sedam godina medicine, tri ili četiri psihijatrije …
Kažu mi da je to tako i s tim naušnicima radiš. U ovih mjeseci kada pokrećemo Novu psihijatriju, shvatio sam da su mnoge mogućnosti izvan ovog ograničenog okvira i da postoje mogućnosti koje su vjerojatno presudnije od onih naučenih na fakultetima.
Poput ortomolekularne medicine ili prehrane … Kako je moguće da prehrana, koja je osnova života, nije u medicinskoj karijeri?
Nova psihijatrija i smanjenje upotrebe droga
-Što je nova psihijatrija?
-Moje me nezadovoljstvo navelo da istražim simptome shizofrenike ili manično-depresivne bolesti, a to su bolesti u kojima radimo najviše štete.
I usudio sam se razraditi hipotezu: ono što nazivamo bipolarnim sindromom ili shizofrenijom zapravo su psihička iskustva koja, u većoj ili manjoj mjeri, svi dijelimo, a koja su izraz, ne bolesti, već kognitivne funkcije koja je izraženo halucinacijama, napadima panike, depresijama …
Iskustva koja mnogi ljudi imaju bez davanja patološke vrijednosti, ali pozitivna i produktivna. Nazvao sam ga "hiperija".
-Što je hiperija?
-Hiperia doslovno znači "višak".
I svoju sam hipotezu odlučio nazvati tako, jer su iskustva na koja se pozivam uglavnom pretjerana, vrlo intenzivna; automatizmi koji se doživljavaju sa ogromnim intenzitetom.
-Kako to primjenjujete na psihijatrijsku praksu?
-Ne smijemo zaboraviti da je riječ o bolestima koje se pojavljuju u mladosti.
Djeca koja se podvrgavaju antipsihotičnom liječenju su abutalna, apatična, bez osjećaja, bez sposobnosti razmišljanja, djelovanja, želje … života!
Ideja je, dakle, napraviti drugačiju psihijatriju, u kojoj pokušavamo meditalizirati ili patologizirati na minimum. Upotrebljavajte lijekove samo u onim slučajevima kada su oni neophodni, i to u pravim dozama, u pravo vrijeme i u pravo vrijeme.
-Ali psihotropni lijekovi izazivaju ovisnost, kako ih na taj način koristiti?
-Zavisni su zbog tjeskobe nastale uklanjanjem one vrste prekidača koji isključuje tjeskobu.
Ali to se može postupno i uz podršku obitelji, okoline … Obiteljima je važno dati drugačiju poruku. Ne razumijem da se nikal ili litij uzimaju trideset godina bez recidiva, uzrokujući hipertireozu, nefritis …
Postoje stvari koje se mogu sigurno izbjeći jer klinika kaže da se ništa neće dogoditi, a druge se moraju postupno i uz pomoć obitelji.
Tehnike potpore
-Kombinirate li tretmane s drugim tehnikama?
-Otkrivamo potencijal horizontalne skupine.
Upoznaju se ljudi, članovi obitelji, klasični terapeuti, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, komplementarni terapeuti, stručnjaci za reiki, ortomolekularnu medicinu, prehranu, jogu, stručni pacijenti …
Oni su ljudi koji godinama traže rješenje i znaju valjane mehanizme za prevladavanje problema. To organiziramo na nekoliko mjesta, gdje se oni pojave ili nas pitaju, a to je već u toku u nekoliko provincija. Veliko otkriće je da smo na kraju svi.
-Što to znači?
-Prvi korak u grupi je gubitak straha od stigme.
Započinjem seanse rekavši da mi je dijagnosticirano to i to, i da sam uzimao Prozac deset godina i da imam napade panike … i da sve to upravljam. Kad to kažem, netko drugi se usudi to reći.
Jedno je u ovoj fazi, a drugo u ovoj fazi, ali svi imamo nešto što možemo pridonijeti i primiti iz iskustva drugih: svi smo pacijenti i svi možemo biti terapeuti. Za to je ključno ukloniti stigmu.
Više od 10 godina Javier Álvarez vodio je pokret za obnavljanje modela psihijatrijske skrbi. Predlaže prestanak zlouporabe dijagnoza i pretjerane upotrebe droga.
Istodobno je razvio hipotezu "hiperija", koja objašnjava simptome ili psihičke manifestacije kao "pretjerana iskustva", koja su izraz posebne osjetljivosti.
Ta se osjetljivost očituje u mističarima, umjetnicima i "mentalno oboljelima".
Prema "hiperiji", simptomi mogu biti pregled budućih potencijala evoluirajućeg ljudskog mozga.
