Na kraju ljubav nije bila to

Daješ i daješ i daješ, ali od tolikog davanja ostaješ prazan. Ispostavlja se da ljubav nije davala sve i žrtvovala sve, ako nije mogla dijeliti ravnotežu.

Većinu vremena zaljubite se u iskrenost drugoga.

O onom unutarnjem djetetu koje nastavlja živjeti u njemu.

Ali čak ni on ne vidi.

Ali vidiš, sve vidiš i želiš ga probuditi.

Želite mu dati iluziju, volju za životom, da oporavi tu bit.

Želiš ga spasiti.

Ali ljubav nije spašavanje drugog.

U ljubavi mora postojati ravnoteža.

Ne možete davati i davati i davati bez primanja već mrvica.

A onda vam govori o svojim problemima.

Slušate jer ništa drugo, osim što jako dobro slušate.

Dobro je što me slušaš, kaže.

I više se zaljubljujete jer se osjećate korisno.

Tada razumijete sve njegove traume, budući da ga majka nije voljela sve dok se njegov bivši nije ponašao loše ili da bi volio slikati.

I u ovom ste trenutku u filmu već postali navijačica.

Vi ste vitalni animator svog partnera koji živi bez da u njemu živi.

Kažete mu da ode u Rim da studira likovnu umjetnost i kupite mu kartu i udahnete ga, možete, možete, možete.

I na kraju to nestane i vi se naljutite jer duboko u sebi ono što ste željeli je da to i ostane.

Da vam pokažem da ste važniji jer duboko u sebi mislite da ste posebni i u svojoj aroganciji jedino što ste htjeli je da vam zahvalim na svemu, ali da ne radim ništa.

I na kraju ode i upozna Talijana i ostavi vas jer udaljenost koju već znate i Talijan ponovno guta traume i potiče ga da postavi vlastitu galeriju i zamjenjuje vas novom, entuzijastičnijom i nevinom.

Ostali ste prazni jer niste ništa sačuvali za sebe.

Jer su vam rekli da je to ljubav.

Davalo je sve, davalo je, bilo je žrtvovanje.

Ali voljeti nije to.

Voljeti znači dati si dovoljno hrabrosti da kažete ne.

I to unatoč postavljanju granice.

Još uvijek te vole.