8. ožujka: sve borbe

Danas sve žene istodobno podižu ruke i grlo da kažu isto: jednakost …

Danas svi.

Oni kojih više nema i žive u sjećanju.

Koji su.

I oni koji će biti i živjeti u mašti.

Danas svi zajedno zauzimaju ulice.

Kako su srca zauzeta .

S radošću i borbom.

Danas će svijet biti drugi.

Svijet u kojem žene ne moraju tražiti dopuštenje ili oprost.

Svijet u kojem žene nisu prisiljene trošiti svoje jedino vrijeme boreći se za svoje.

Svijet u kojem biti žena nije smrtna kazna, a biti muškarac ima sreće.

Svijet u kojem se žene ne osuđuju zbog njihovih želja ili zbog razgovora o užitku.

Svijet u kojem nitko nikada ne podiže ruku na ženu u ime ljubavi.

Svijet u kojem su žene jednako slobodne kao i muškarci.

Svijet u kojem žene imaju iste privilegije kao i muškarci samo zato što su muškarci.

Svijet u kojem žene nisu jedine kojima je stalo.

Svijet u kojem majke uvijek biraju žele li biti majke ili ne.

Svijet u kojem žene nisu nevidljive, osim kad su objektivizirane.

Svijet u kojem su žene vlasnice svog tijela.

Svijet u kojem žene ne moraju biti hrabre za postojanje kukavičkih muškaraca.

Svijet bez staklenih stropova ili podova od blata.

Danas svi.

Pripremajući ruke za sastajalište.

Suočeni s nesrećom.

Podizanje ruku i grla u isto vrijeme kako bi rekli isto.

Zaustavljanje planeta.

Reći da niti jedan više niti jedan manje.

To je dovoljno i to je gotovo.

Danas svi.

Odlazak u svemir.

Trag ljubavi.