Ljubav koja nas obara
Ženska slika koju nam predlažu vrlo je religiozna. Gotovo je poput tradicionalne Djevice Marije: žene koja pati i žrtvuje se zbog ljubavi, koja prati junaka u njegovu žaru, koja zaboravlja na sebe i usredotočuje se samo na ljubav.
Romantična ljubav je vrsta postmoderne religije. To je priča izgrađena iz rajskog obećanja: ono mjesto gdje ćemo stići nakon prelaska doline suza, gdje ćemo biti sretni, voljeni i jesti ćemo jarebice.
Romantizam ima i svoj pakao, u koji upadamo kad patimo od nedostatka ljubavi i emocionalne ovisnosti. Do toga dolazimo kad naš partner napusti vezu, kad ponudimo ljubav i oni nas odbiju, kad su nam nevjerni, kad nas lažu ili izdaju, kad izgubimo bitku u ljubavnom ratu.
Na koljenima pred Gospodinom
Kao i sve religije, i romantična ljubav ima svoje svece i mučenike: one zaljubljene žene koje počinju samoubojstvo "iz ljubavi" , one zaljubljene muškarce koji ubijaju "iz ljubavi", one zaljubljene žene koje sve ostavljaju zbog ljubavi, koje trpe za ljubavi, koji se žrtvuju u ime ljubavi.
Naša je patrijarhalna kultura mitologizirala i obožavala najpoznatije romantične patnike kojima se možemo diviti i oponašati ih. Patrijarhat nas želi na koljenima, gledajući ljude dok gledamo Isusa Krista, odozdo prema gore.
Isus Krist je Čovjek koji treba svim oboljelima: Spasitelj, Plavi princ, Don Juan, Ratnik, Vitez koji nas spašava i odvodi u palaču gdje ćemo biti sretni. Neki od nas provedu godine i godine čekajući njihov dolazak.
Priče o romantičnoj ljubavi fasciniraju nas jednako kao i svete priče o religijama: volimo pjesme, filmove, pjesme, romane i priče koje nam pričaju priče o ljubavi i romantičnim tragedijama. Koristimo ih proždrljivo jer su poput droge: neko vrijeme nas izbjegavaju, zabavljaju, tjeraju da osjećamo snažne i intenzivne emocije, uzburkavaju nas iznutra, donose nam mir i oživljavaju našu nadu svojim sretnim završetcima.
Sretni nas krajevi neprestano podsjećaju na postojanje romantičnog raja. Našim životima upravlja nada da ćemo naći put do tog mjesta punog obilja, sreće, mira, harmonije i ljubavi. Tako nas drže dugi niz godina u životu sanjajući o istinskoj ljubavi, čineći nas vjerovati da se s partnerom više nikada nećemo osjećati sami.
Za mnoge žene koje vole ljubav je kolektivna fatamorgana koja može biti vrlo opasna.
Tjeraju nas da vjerujemo da da bismo postigli ljubav prvo moramo patiti i da je patnja demonstracija ljubavi prema onome tko nas tjera na patnju. Upadamo u zamku ne shvaćajući da im trebamo da živimo na koljenima, da žele da potraga za ljubavlju bude središte naših života, da vole da nas želja da budemo voljeni čini ovisnima i pokornima.
Čovjeka stavljamo na vrh svoje naklonosti da mu se predamo s potpunom predanošću, kao da je bog.
Ženska slika koju nam predlažu slična je tradicionalnoj slici Djevice Marije: čista, nevina, draga, altruistična, odana i odana žena koja zna voljeti i brinuti. Žena koja pati i žrtvuje se zbog ljubavi, koja prati junaka u njegovom žaru, koja zaboravlja na sebe i usredotočuje se samo na ljubav.
Ateisti i nesložni ljudi
Sve religije imaju svoju vlastitu ideologiju i nameću je svojim svetim vjernicima kao svetu normu. Romantična ljubav također ima svoje zapovijedi. Svi su usmjereni na ograničavanje slobode žena i jamčenje slobode muškaraca, stavljajući nas na koljena i podižući ih na prijestolje.
U patrijarhalnoj tradiciji ljubav mora biti samo u dvoje, heteroseksualna, monogamna i s reproduktivnom željom. Sve što ide izvan norme kažnjava se zakonima i društvenom dinamikom.
Zbog toga je sve više žena ateistica koje su nepokorne romantičnoj religiji: dosta im je patnje i tonu u pakao, moleći se da budu voljene, prolazeći kroz iskušenja i plaćajući pokore. Sve manje živi čekajući Božji dolazak i sanjajući raj.
Svaki put kad se više bunimo protiv svoje uloge mučenika: ono što želimo je uživati i odnositi se prema jednakima.
I što je najvažnije, svoje kćeri više ne odgajaju u religiji romantične ljubavi, niti ih pozivaju da prijeđu dolinu suza. Uče ih da imaju alate koji im omogućavaju da se jednog dana pridruže partneru bez gubitka slobode i autonomije. Tako da mogu uživati u seksu i ljubavi. I života.
