Svemu čemu nas je naučio ovaj virus

Ono što je virus učinilo našim očima nevidljivim podsjeća nas na našu krhkost. Stupa u kontakt s neizvjesnošću. Otkriva ono što je doista važno. To je učiniti brige vidljivima.

Royev glas podcast je spisateljice Roy Galán za časopis Mentesana. Slušajte ga i podijelite.

Podrazumijevali smo da ćemo se opet vidjeti.
Stigao bi taj ponedjeljak i otišli bismo u kino.
Da ćemo posjetiti naše majke.
Da bi bilo dovoljno da se želi moći.
Da bismo mogli izaći.

Stvari smo uzimali zdravo za gotovo.
Da će svijet ostati tamo nepromijenjen uvijek za nas.
To je pripadalo nama.
Da se ništa ne bi promijenilo.

Ljude koje volimo uzimali smo zdravo za gotovo.
Toliko se naviknemo da ih dodirujemo.
Da smo to prestali raditi.
Zaboravljamo se oprostiti s važnošću koju svi oproštaji moraju imati.

Život smo uzimali zdravo za gotovo.
Da će se na isti način vratiti netaknut.
Identično danu prije i dan prije i dan prije i dan prije.
Ali sutra je bilo potpuno drugačije od očekivanog.

Sve smo uzimali zdravo za gotovo.
Naviknemo se na logiku zajamčene rutine.
Zašto ne bi slijedio planet onako kako smo ga mi poznavali.
Da je naša.
Ali nije bilo tako.

Ne možemo ništa uzeti zdravo za gotovo.
Ne možemo biti sigurni da meteorit neće doći i izbrisati tri kontinenta.
Ne možemo biti sigurni da je postojanje zajamčeno pod naučenim uvjetima.
Jer nije.
A nisu ni ostali.

Ono što je virus učinilo našim očima nevidljivim jest da nas podsjeća na našu krhkost.
Stupa u kontakt s neizvjesnošću.
Otkriva ono što je doista važno.
To je učiniti njegu vidljivom.

Zato taj zagrljaj ne možemo ostaviti za kasnije.
Ne možemo se ljutiti zbog gluposti.
Ne možemo gubiti vrijeme mrzeći
Jer ne znamo što će se dogoditi.

Sa ili bez virusa.
Ništa neće trajati vječno.
Zato nikada nemojte prestati raditi nešto što vas čini sretnim zbog onoga što će reći.
Ne zadržavaj ono što osjećaš.

Ne odgađajte tko ste.
Ne seri.
Ne budite u onoj vezi u kojoj se tako ponašaju prema vama.

Nemojte misliti da će on ili ona biti tamo kad se vratite.
Jer ponekad se vratiš i njih više nema.
Ili te nema i ne možeš se vratiti.
Pa trči.
I ne ostavljajte ništa za kasnije.