Somatiziraj nije bug
Virusi su stvarni. Bakterije su stvarne. Oni su pravi problemi. Ali kad somatizirate, vaš je problem taj što stvari shvaćate preozbiljno.
Dragi ludi umovi,
Današnja riječ „somatize . ” Prema rječniku Kraljevske akademije, sastoji se od "nehotičnog pretvaranja mentalnih problema u organske simptome".
Ova se riječ koristi ovako: "somatizirajte, somatizirate … ono što vam se događa je da somatizirate."
Povraćam, a istovremeno ne mogu jesti jer mi je želudac zatvoren. Ne spavam dobro, a ako spavam, imam noćne more. Imam anksioznost na stratosferskoj razini, posebno ujutro, pa je ustajanje iz kreveta festival, između toga što nemam dovoljno sna (tjednima), oslabljen sam jer ne jedem i ne povraćam ono što jedem, svijet dođe i jedini jasan odgovor koji moje tijelo daje je da podrhtavam.
Kad ustanem iz kreveta, jer izađem, nervozan sam i zadržavam ga koliko god mogu, ali, sviđalo mi se to ili ne, nisam radost zabave. Naravno, ljudi pojačavaju da sam jako lijepa jer gubim kilograme, što me i dalje više uznemirava, ali trudim se da to ne kažem kako ne bih zvučala nervozno. Također, imam košnice na koži.
Imam nemoguć raspored rada , intenzivan emocionalni izgled, puno samopotražnjenja i puno straha, općenito. A ja sam jedan od onih koji sa strahom bježe naprijed. Umjesto da se zaštitim, upadam u nevolje pokušavajući prevladati svoj strah, koji se tako napisan čini glupim, ali negdje u mojoj glavi ima sasvim smisla.
Kad sve to objasnim, ljudi mi kažu da somatiziram svoje probleme, što je kao da mi kažem da ono što se događa s mojim tijelom nije stvarno, već nešto drugo. Virusi su stvarni. Bakterije su stvarne. Ali moja je psihosomatska i prelazimo na drugu temu .
Da to shvaćam preozbiljno , hajde. Da je "moja" gripa, nitko mi ne bi rekao "Kćeri, kako uopće dolaziš do virusa!", "Previše ozbiljno shvaćaš taj virus". Ali budući da su moja relacijska pitanja, radna pitanja i pitanja koja nemaju probleme koji ih uzrokuju, odgovornost za moje boljke snosim na mene.
Kultura "ako želiš, možeš" nanijela nam je veliku štetu. Jer ponekad želiš, a ne možeš. Zapravo često želite, ali nema šanse. Ili želite puno, a možete samo malo. Ili ponekad želite, ali svijet to ne želi. Ili čak i vaša glava želi, ali vaša crijeva ne žele.
Postoje i drugi tokovi tih dobrih stvari koje preporučuju da se povežete sa svojim osjećajima. Pa, to sam i učinio. Toliko sam se intenzivno povezao da se sada moji osjećaji pretvaraju u crvene kvržice po cijelom licu, tamo, jasno vidljive. I kod nesanice, i kod glavobolje.
Ok, ne žalim se. Barem mi je jasno da kad nešto pođe po zlu, ne mogu odvratiti pogled, jer je tamo, napisano na mom licu svako jutro kad se pogledam u ogledalo.
Ali kad bismo barem mogli prestati umanjivati činjenicu somatizacije i prestati se kriviti za osjećaj, zasigurno bi dio anksioznosti već izašao kroz taj prozor i možda bi na njegovo mjesto ušao mlaz svježeg zraka …
